srijeda, 7. prosinca 2011.

FRANZ KAFKA: PROCES

Proces
Franz Kafka je bio samokritičan pisac i strog prema samome sebi,
što se može zaključiti iz činjenice da je za života objavljivao samo manji
broj djela s kojima je on bio koliko toliko zadovoljan, te da je nakon
njegove smrti pronađeno pismo naslovljeno Maxu Brodu koje je glasilo:

“Dragi Maxe, moja posljednja želja: sve što ostavljam za sobom
 (dakle, u ormaru za knjige, u komodi, u pisaćem stolu, kod kuće i u
 uredu, ili je bilo kamo odneseno pa ti nađeš), dnevnike, rukopise, pisma,
 tuđa i moja, bilješke i tako dalje, neka se sve odreda spali nepročitano,
 a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se nađu kod tebe ili kod drugih.
 Pisma koja ti ne budu htjeli dati neka ih bar pošteno spale.


 Tvoj Franz Kafka.”


srijeda, 28. rujna 2011.

Lektira: Zeleno busenje

I poglavlje: 
Knjiga počinje opisom večeri te povratkom maldića I djevojaka sa ašikovanja iz okolnih sela.
Među njima je isao momak mlad I stasit ali je izbjegavo društvo jer mu se po glavi vrtila njegova Ajša.Bio je uznemiren ali I razdražen jer ovo je prvi put osjetio iako je dosta hodao sa svojim društvom I mnogo djevojaka vidio.Njegov stid I povučenost uveliko je govorijo da je to naslijedio od oca čuvenog Omer-efendije.Najstariji njegov sin Mehmed nauku izučio I posto pisar,Ahmed završio ruždiju I pao I tenzimat,a najmlađi Alija uveliko prati njihove stope.Od njih trojice najviše brige majci je zadao Mehmed koji je dane nakon očeve smrti provodio obilazeći okolna sela te trošeći pare sve dok se nije smirio I oženio te sada ima dijete.Na drugu stranu Ahmetu nije bilo do toga ali se majka bojala da će ako se uskoro ne oženi krenuti bratovim stopama te ga stalno zadirkivala I ispitivala o curama što se Ahmetu nije svidjelo jer je prvo želio da obezbjedi sve što mu treba.Uskoro se Ahmet počinje sastajati sa Ajšom pod prozorom njene kuće gdje bi ga ona čekala kako bi od njega čula riječi u kojima joj on očito izjavljuje ljubav koju je ona raširenih ruku prihvatala.

ponedjeljak, 21. travnja 2008.

ALEKSANDAR SERGEJEVIČ PUŠKIN:PIKOVA DAMA

Bilješke o piscu:Aleksandar Sergejevič Puškin je ruski pjesnik rođen 6. VI. 1799.godine u Moskvi, a umro je 10. II. 1837. godine u Petrogradu.Potomak stare osiromašene plemićke porodice, u ranom djetinstvuprepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i oslobođene kmetice ArineRodionovne Jakovljeve, kojoj zahvaljuje svoje odlično poznavanjeruskog narodnog stvaralaštva i jezika. Školovao se u plemićkomučilištu u Carskom Selu, u kome je, zahvaljujući liberalnim nastavnicima,vladao duh političkog slobodoumlja. U liceju je pripadao progresivnomknjiževnom kružoku "Arzamas". Od 1814. godine Puškinovi stihovi seštampaju i slava mladog pjesnika naglo raste. Apstraktno plemićkointeligentno volterijanstvo sa svojim skepticizmom prema religiji i carizmute oslobodilačke ideje izazvane 1812. godinom tvorile su duhovnu podlogusredine u kojoj je rastao. Na Puškina je u tom smislu snažno djelovaoistaknuti mislilac P. J. Čadajev. Iz liceja je izašao kao štovatelj Radiščevai Voltairea, kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma.Služio je nominalno u ministarstvu vanjskih poslova.Kretao se u društvu progresivnih intelektualaca (K. F. Riljejev,V. K. Kjuheljbeker, A. A. Deljvig, I. Puščin). Godine 1819. stupio je uliterarni kružok "Zelena svjetiljka". Njegovi necenzurirani stihovi i političkiepigrami kruže u prijepisima. Mjesec dana prije istupa dekabrista naSenatskom trgu piše mu njegov vođa Riljejev: "U tebe su uperene očiRusije, tebe vole, tebi vjeruju, u tebe se ugledaju. Budi pjesnik igrađanin." Car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jugRusije, koje je potrajalo od 1820. do 1824. godine.

ALEKSANDAR SERGEJEVIČ PUŠKIN:EVGENIJE ONJEGIN

Bilješke o piscu:Aleksandar Sergejevič Puškin je rođen 1799. godine u bogatoj obitelji. Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu te je prognan u južnu Rusiju i tamo piše svog Zarobljenika Kavkaza. Pomilovan je 1826. godine, te se vraća u Moskvu i St. Petersburg. Umro je u dvoboju 1837. godine. Puškin se smatra osnivačem moderne ruske književnoisti. Njegova veća djela su: Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Oda slobodi, Zarobljenik Kazkaza, Brončani konjanik, Ruslan i Ludmila…
Vrijeme radnje:Radnja se odvija oko 19. stoljeća
Mjesto radnnje: Radnja se odvija u Rusiji
Kratki sadržaj:Radnja započenje pričati o mladom plemiću Evgeniju Onjeginu, “suvišnom čovjeku”, koji je dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu. Takav život mu ubrzo dosadi. Uto nasljeđuje neko imanje, te mora otići u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme. Tamo se upozna sa Lenskim, romantičarom, koji je zaljubljen u Olgu. Olga pak ima sestru Tatjanu, mirnu povučenu, koja samo čita knjige. Ona se zaljubljuje u Evgenija, te mu piše pismo u kojem izjavkljuje ljubav, no Onjegin ju odbija. Uskoro na proslavi Tatjanina imendana, Onjegin iz prkosa koketira s Olgom. Lenskog to uvrijedi, te traži satisfakciju. Onjegin ga ubija u dvoboju, te odlazi na dugo putovanje od više godina. Jednog dana na nekoj zabavi uSt. Petersburgu sreše Tatjanu, te joj piše strastveno pismo. Ona pak kao žena generala, oglušuje se na njegove izjave, te on odlazi na daljnja putovanja.

IVO ANDRIĆ:PROKLETA AVLIJA

Bilješke o piscu:Ivo Andrić, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, rođen je 1892. g.u Dolcu kraj Travnika. Osnovnu školu je polazio u Višegradu a gimnazijuu Sarajevu. Studirao je filozofiju na fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovui Grazu, a završava nauke sa doktoratom u Grazu 1923. Još za vrijemeAustro–Ugarske vladavine Andrić se istakao kao jugoslavenski nacionalistpa je bio zbog toga i zatvaran. Poslije prvog svjetskog rata Andrić ulazi udiplomatsku službu te više godina vrši dužnost činovnika u jugoslavenskimkonzulatima u Rimu, Bukureštu, Madridu i Ženevi. Prije početka drugogsvjetskog rata dobiva položaj poslanika u Berlinu. Sa slomom stareJugoslavije izlazi iz diplomatske službe te vrijeme okupacije provodi uBeogradu, pokazujući svojim stavom negodovanje prema okupatoru.Poslije rata Andrić izbija kao pisac u vrhu jugoslavenske književnosti.Ivo Andrić je počeo pisati još prije prvog svjetskog rata.Njegovi prvi radovi objavljeni su u omladinskim listovima i časopisima,kao što su npr. Hrvatski đak, Bosanska vila itd. Ti njegovi prvi radovi izrazsu revolucionarnih, nacionalističkih težnji koje je gajio kao pripadniknapredne omladine. Međutim, početak njegova literarnog stvaranjaoznačen je izlaskom ciklusa pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici 1914. g.,te izlaskom knjige Ex Ponto 1918. g. Iza nje izlaze ova djela:Nemiri, Put Alije Đerzeleza i Pripovetke. Pisao je i eseje: Goja,Razgovor s Gojom. Poslije drugog svjetskog rata Andrić objavljuje svojanajzrelija djela: Gospođica, Travnička kronika i Na Drini ćuprija,te nekoliko knjiga pripovijedaka u kojima se pored starih i već objavljenihsukcesivno pojavljuju nove.

EMILE ZOLA:GERMINAL

Bilješke o piscu:Emile Zola (1840-1902), francuski romanopisac, najvažniji je predstavnik naturalističke škole. Otac mu je bio Talijan. U mladosti je Zola radio kao činovnik u izdavačkoj kući, zatim kao novinar, da se kasnije povuče u potpunu osamljenost i posveti književnosti. Svojim je djelima izazvao u svoje vrijeme brojne polemike i optuživali su ga zbog nemoralnosti, pretjerivanja i pomanjkanja ukusa. Napadali su ga zbog nehumanog opisivanja ljudi. Sam Zola bio je sve samo ne mizantrop: naročitu sklonost gajio je prema radničkoj klasi. 1898. istaknuo se u Dreyfussovoj aferi svojim čuvenim proglasom J`accuse (Optužujem) i navukao na sebe gnjev vlasti; osuđen na zatvor, morao se skloniti u Englesku.

HENRY BEL STENDAL: CRVENO I CRNO

Kratki sadržaj:Glavnu ličnost ovog romana predstavlja Žilijena Sorel, sina seoskog drvodjelje. Još kao dječak bio je veoma ambiciozan, čitao knjige iako mu je to otac zabranjivao. Pošto je poticao iz siromašne obitelji osjetio je svu težinu života seljaka i radnika. U obitelji su ga često tukli i nisu ga baš voljeli. Uprkos tome Žilijen stiče zavidno obrazovanje. Novi zavjet zna napamet i misli da će samo kao svećenik društveno napredovati. Župnik, koji mu bijaše sklon, preporučuje ga načelniku de Renalu za kućnog učitelja njegove djece. Prihvaća ponudu bojeći se da će ga njegovi poslodavci ponižavati kao slugu. Dolaskom u grad njegov život se naglo mijenja.