ponedjeljak, 21. travnja 2008.

IVO ANDRIĆ:PROKLETA AVLIJA

Bilješke o piscu:Ivo Andrić, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, rođen je 1892. g.u Dolcu kraj Travnika. Osnovnu školu je polazio u Višegradu a gimnazijuu Sarajevu. Studirao je filozofiju na fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovui Grazu, a završava nauke sa doktoratom u Grazu 1923. Još za vrijemeAustro–Ugarske vladavine Andrić se istakao kao jugoslavenski nacionalistpa je bio zbog toga i zatvaran. Poslije prvog svjetskog rata Andrić ulazi udiplomatsku službu te više godina vrši dužnost činovnika u jugoslavenskimkonzulatima u Rimu, Bukureštu, Madridu i Ženevi. Prije početka drugogsvjetskog rata dobiva položaj poslanika u Berlinu. Sa slomom stareJugoslavije izlazi iz diplomatske službe te vrijeme okupacije provodi uBeogradu, pokazujući svojim stavom negodovanje prema okupatoru.Poslije rata Andrić izbija kao pisac u vrhu jugoslavenske književnosti.Ivo Andrić je počeo pisati još prije prvog svjetskog rata.Njegovi prvi radovi objavljeni su u omladinskim listovima i časopisima,kao što su npr. Hrvatski đak, Bosanska vila itd. Ti njegovi prvi radovi izrazsu revolucionarnih, nacionalističkih težnji koje je gajio kao pripadniknapredne omladine. Međutim, početak njegova literarnog stvaranjaoznačen je izlaskom ciklusa pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici 1914. g.,te izlaskom knjige Ex Ponto 1918. g. Iza nje izlaze ova djela:Nemiri, Put Alije Đerzeleza i Pripovetke. Pisao je i eseje: Goja,Razgovor s Gojom. Poslije drugog svjetskog rata Andrić objavljuje svojanajzrelija djela: Gospođica, Travnička kronika i Na Drini ćuprija,te nekoliko knjiga pripovijedaka u kojima se pored starih i već objavljenihsukcesivno pojavljuju nove.

Ivo Andrić je pisac velikog zamaha.Iako je po osnovnoj koncepciji realist, on se ne zadovoljava isključivorealističkim slikanjem, nego mu ono služi samo kao sredstvo da mirno ikontrolirano istakne u naoko običnim zbivanjima njihovu fantastiku isimboliku. Prikazujući u svojim najboljim djelima život Bosne u davnim,povijesnim vremenima, pored izvrsnih slika psihologije i mentalitetabosanskog seljaka s jedne strane, a s druge njegovog ugnjetavača međukojima su se našli zajedno turski veziri i austrougarski namjesnici,pored tih slika jednog objektivnog društveno – povijesnog stanja Andrić jedao ono što može samo pjesnik: golu ljudsku prirodu,njenu egzistencijalnu suštinu otjelovljenju u simbolima, među kojima sekao jedan od najljepših i najtrajnijih u našoj književnosti ističe most naDrini. U novije vrijeme naročitu je pažnju svojom dubinom i izražajnošćuprivukla njegova dulja pripovijetka Prokleta avlija, koju mnogi smatraju injegovim najboljim umjetničkim djelom. Godine 1956. dobio je povelju zaživotno djelo, najvišu književnu nagradu u zemlji, a 1961. godinedodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.Umro je u Beogradu 1975.
Kratki sadržaj:Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je izneopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbulda obavi neke samostanske poslove. Dogodilo se da turske vlasti uhvateneko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu, u kojem je biloopisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petrakoji je bio jedini fratar na tome području. Zbog toga je uhićen i zatvoren uistražni zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija, gdje je ostao dvamjeseca dok ga nisu poslali dalje. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje višeljudi koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova.Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz,zatvorenik Haim - židov iz Smirne, pa zatim glavni lik ove pripovijesti,zatvorenik Ćamil-efendija, bogati mali turčin iz Smirne.Mladi Ćamil, sin bogatog turčina i grkinje, odmalena se posvetio nauci tesamotnjačkom i asketskom načinu života, koji je osobito potencirala jednanesretna i nepreboljena ljubav. Ćamil se, naime, zaljubio u kćer maloggrčkog trgovca, no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio datiturčinu za ženu nego ju je prisilno udao za grka izvan Smirne.Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrstaosobenjaka. Okružuje se knjigama i posvećuje nauci, pokazujući osobitinteres za povijest Turskog Carstva, od kojeg ga specijalno zanimarazdoblje Bajazita i Džem sultana. Džem sultan je bio Bajazitov brat kojegje Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. Tada je Džem potražioutočište na otoku Rodu, gdje su vladali kršćanski vitezovi. Od tada počinjeodiseja Džema, koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskihvladara, pa čak i samog pape, a svi ga oni iskorištavaju kao adut protivturske carevine, tj. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovoljinjihove razne zahtjeve. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo topovijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom nadvoru gdje sultan također ima brata suparnika, kojeg je proglasiomaloumnim i drži ga u zatočeništvu. Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdjeupoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem sultana, tvrdeći da je njegovživot identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake. Nakon nekogvremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanjadođe do tučnjave između njega i policije. Ćamila iznesu, živa ili mrtva – nezna se. Fra Petar ga više nikada nije vidio.
O djelu:Prokleta avlija, oveća pripovijest ili mali roman, objavljena je 1954.godine, devet godina nakon Gospođice, Travničke kronike i Na Drinićuprija. Za razliku od tih romana okvir događanja Proklete avlije je izvanBosne, u Carigradu, a s Bosnom ga veže lik fra Petra,bosanskog franjevca, koji je stjecajem okolnosti dospio u najvećicarigradski zatvor, nazvan Prokletom avlijom. Djelo je pisano ekavicomte sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onogvremena. Andrić i u svojim drugim djelima, u onima o Bosni,opisuje pripadnike raznih narodnosti. Međutim taj preplet narodnostidogađa se u opusu u kojem je Bosna temom, dok se u samoj Prokletojavliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda. Pred njima svimafra Petar krije svoje zvanje, pa i pred Ćamilom. Andrić je o Prokletoj avliji,o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbenoi na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu, Šibeniku iMariboru tijekom 1914. i 1915. g. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendijeAndrić je zapravo dao portret svoga vremena.
Carigradska tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenimsvijetom spojila je jednog skromnog i smjernog, nedužno optuženogbosanskog fratra i razočaranog, životom otrovanog i fikcijom opsjednutogturskog bogataša. Svijet Proklete avlije, koja kroz svoju tjeskobnu utrobupropušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka, čija je nepreglednaraznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza,jasan je i vrlo čitljiv. Kao i u samom životu, tako i u Prokletoj avliji nenedostaje grijeha svih vrsta, ali i u njoj često ima teških tragedija nevinihstradalnika. I Avlija se bez prestanka puni i prazni, a nikada se neprimjećuje višak ili manjak, a za one koji su otišli ne pita više nitko.
Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama,svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde,ispričanom smirenim rečenicama koje su izraz izvanrednoga umijećapričanja, te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivonedvojbeno je jedno od najboljih ostvarenja u cijelom Andrićevombogatom književnom djelu.
Vrsta djela:Roman
Mjesto radnje:Carigradski zatvor Prokleta avlija
Likovi:fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karađoz, zatvorenik Haim,zatvorenik Ćamil-efendija
Analiza likova:ĆamilMladić koji se nalazio u tamnici. Vrlo tih, nesretan i povučen u sebe.Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra Petar. Ćamil je dospio utamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade,no nisu shvatili da je sve to želja za učenjem, želja za znanošću, želja zaknjigama, a vjerojatno oni nisu ni znali što je sve to.
Možemo reći da se Ćamil zatvorio u četiri zida svoje duše kojoj se nitkonije smio približiti. U tom je liku Andrić želio prikazati apsurdnost životagdje učeni i bogati mogu također brzo postati bespomoćni i krivi za zločinekoje jesu i nisu učinili.
KarađozMožemo reći da je glavni glumac ovog djela. Vezan je uz carsku tamnicučitav život. Kao upravnik on postaje “povijesna ličnost” te tamnice.Karađoz je duša avlije, ali on je demonska sotonska duša.To potvrđuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak,nasilnik i prijestupnik. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeći uavliji, ali se i dalje ponaša kao u prošlosti.
Analiza djela:Djelo Ive Andrića Prokleta avlija jedno je od njegovih najvećih djela.Djelo nema ni početka ni kraja, to je priča koja se vrti u krug,ostvaruju se krugovi u krugovima, priče se isprepliću, u njima Ćamilgovori o Džem sultanu i o sebi, Haim priča o Ćamilu i ostalimzatvorenicima, fra Rastislav govori o fra Petru, itd. Tim načinom pisanjapisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama već i udrugima. Andrić sve to sluti, teži tome i sve to prikazuje u ovom djelu.
Tematika u Andrićevim djelima:Andrić se u većini svojih djela vraća daleko u prošlost. Njegove su temeiz povijesti Bosne pod okupacijom turaka, a kasnije Austro-Ugarske.Sve su njegove priče vezane uz događaje na bosanskoj zemlji,ali Andrić ne prikazuje obične povijesne priče već što tajnovitije i čudnijepriče. No glavni zadatak odnosno njegova želja je u tome da prikaže bitčovjekove egzistencije, njegove borbe za opstanak i borbe za bolji život,njegovo veselje, njegovu bol i tugu. On opisuje čovjekovu sudbinu koja jepod vladavinom turaka i Austro-Ugarske crna, tmurna, teška.Iako je tematski bio vezan za Bosnu u nekim djelima i u nekim likovimaAndrić opisuje općeljudske i općeživotne slike.
Stil pisca:Ivo Andrić jedan je od najvećih hrvatskih pisaca i jedini dobitnik Nobelovenagrade za književnost. Njegova je umjetnost izrazito epska i baš je tonajveća privlačnost njegove umjetnosti, no da bi se ta epičnost postiglanezaobilazan je Andrićev klasičan i star izraz, možda čak i “zastario” unajplemenitijem značenju riječi.
Početkom 20-ih godina opredijelio se za srpsku literaturu tj. ekavicu,što je činio velik broj hrvatkih pisaca kako bi naglasili jugoslavenskojedinstvo. No nakon atentata na Radića 1928. godine većina se pisaca uznak protesta vraća materinjem jeziku i svoja djela ijekavizira.Jedan od rijetkih pisaca koji je i dalje pisao ekavicom bio je Ivo Andrić,no to nije razlog da se odreknemo Andrićeva doprinosa hrvatskojknjiževnosti. S jezične strane Andrić je izrazito ijekavac,a koristio se ekavicom radi ritma i harmonije.

Broj komentara: 13:

Ilija kaže...

Ko god da je ovo pisao,nema pravo da izmislja nacionalost ovako velikih osoba i nobelovaca,zbog ovakvih lazi se ide u zatvor sa velikim novcanim kaznama,ako vas neko prijavi.Ovaj tekst je dobar,ali nema potrebe lagati svet zarad nekih nacionalistickih ideja,budite objektivni i ne kvarite utisak!!
Jos jednom,upozorenje za lazne informacije!!

Djordje Guslarevic kaže...

decko ili devojcice molim te ne siri informacije koje su i suvise glupe!!!
IVO ANDRIC JE BIO SRBIN tako se i izjasnjavao a da je ste bio je veza n za mostar
nepismeni!!

dekline kaže...

kakav crni hrvat, sta je vama...

Lana kaže...

Ne bih htjela nikoga da uvrijedim, ali cinjenicno je stanje da Hrvati osim Krleze i Mazuranica nemaju nikoga od knjizevnika, pa moraju da "kradu" srpske velikane.

Fb kaže...

http://lektirazasve.blogspot.com/

makiato kaže...

Odlicno bi bilo kad bi svako od vas pokusao shvatiti u cemu je pogrijesio... Razmislite malo, nije tesko! Naime, poznati balkanski nobelovac, Ivo Andric, porijeklom je iz okoline Travnika, a zatim se seli u centar grada (da ne spominjem njegove duze i krace posjete ostalim bosanskohercegovackim gradovima). Dakle, Ivo Andric je bio BOSANAC, a vjeroispovijest je sasvim druga stvar!

tockica kaže...

Ivo Andrić je rođen na Docu,kraj Travnika,malom hrvatskom naselju i cijeli život je bio i izjašnjavao se kao HRVAT (pogledajte njegove prijave na fakultete gdje se sam izjašnjava kao takav). To što je on pisao na srpskom dok je postojala Jugoslavija (pa i nije baš imao izbora) pa vi to koristite kao izgovor da ga svojatate,to je druga stvar. Ja sam iz Travnika rodom i znam sve o njegovom podrijetlu i roditeljima koji su bili Hrvati,tako da ovo nisu lažne informacije. Mi smo ponosni na našeg Ivu i što je dio našeg hrvatskog naroda!

profesor kaže...

Pojma ti nemas... On nije bio Hrvat, vec Srbin... Nakon atentata se nije vratio maternjem jeziku jer je tim jezikom i pisao do svoje smrti, u gradu svoje zemlje, Beogradu!

Лидија Степановић kaže...

Ne želim da ulazim u detalje kada je u pitanju nacionalnost pisca, mislim da je o tome sve rečeno.
Jedna stvar na koju moram da skrenem pažnju svima, a to je da ni na koji način ne možemo za Karađoza reći da je glavni lik u delu.

Helena Bariša kaže...

Kako ste vi čudni ljudi... Čovjek je živio u JUGOSLAVIJI, prema tome, on je bio Jugosloven! Kako vas nije sramota vući čovjeka na ovu ili onu stranu. Komadate ga kao neku pečenu živinu. Stidite se! Umjesto da cijenite umjetnost koju je stvarao, o tome ste našli da raspredate.

I da ne bude da se krijem iza nekog bezveznog nika...

HELENA BARIŠA vam kaže da ste kreteni.

A onome ko je pisao/postavio ovo moram samo da kažem da bi trebao da ispravi one spojene riječi u kratkom sadržaju, koje oči paraju.

Sandra42 kaže...

Ivo Andric je rodjen kao Hrvat, u Bosni, a zivio i pisao kao Srbin. Elem, posto je Bosna i danas zemlja svih naroda najsmjesnije je kad ga svojataju Srbi iz Srbije i Hrvati iz Hrvatske. Dajte, dovedite se vise u red, Andric je nas!:-)

Огњен Н. kaže...

Ivo Andric se izjasnio kao Srbin, kakav hrvat... Hrvati su svojatali i Teslu, a na sahrani mu pjevana pjesma, kao što je sam želio "Tamo daleko", daleko od mora, tamoj je selo moje, tamo je Srbija...

tajanstvena kaže...

io covek sirokih shvatanja,čovek koji je voleo i hrvate i bosance i srbe...bio je i ostao za sada nas jedini nobelovac i postujte to,Čitajte i čuvajte njegova dela i prenoste ih na svoja pokoljenja a ne potresajte njegove kosti,nije to zaslužio.